Teško je biti drugačiji u svijetu koji traži od nas vječitu prilagodbu i standarde koje uvijek netko drugi određuje.Svako dijete da bi moglo preživjeti mora se prilagoditi obiteljskom sistemu u kojem je odraslo. Tu je početak svega i tu zapravo učimo da je prilagodba način na koji ćemo biti prihvaćeni.
Biti prihvaćen od strane drugih ljudi i zajednice je jedna od osnovnih ljudskih potreba i mi je želimo pod svaku cijenu zadovoljiti. Negdje sam čitala da ta potreba seže još u daleku prošlost kad su ljudi živjeli u plemenima i kad je izgon iz plemena ako smo nešto zeznuli značio sigurnu smrt, jer pojedinac nije imao šanse da sam preživi. Puno se toga odonda promijenilo, ali potreba za prihvaćanjem je ostala kao nešto duboko urezano.
U današnje vrijeme imamo sve uvjete za samostalan život, a opet se bojimo neprihvaćanja. Šta će drugi reći, šta će drugi misliti ako ja sad uradim ovo ili ono? Pa dragi moji, da su Tesla, Einstein ili neki drugi velikani razmišljali na taj način, ne bismo si danas ovako pisali, jer ne bismo struje imali. Što govori o tome da su svijetu potrebni ljudi koji su drugačiji, koji se ističu nečim i slijede svoje snove i unutarnje vodstvo.
Uvijek imajmo na umu da Bog voli hrabre. Kad smo hrabri i kad se usudimo biti drugačiji (čitaj: ono što stvarno jesmo) mi ustvari oplemenjujemo ovaj svijet jer dajemo ono najbolje iz nas i svatko ima od toga koristi. Zato, promijenimo smjer, donesimo odluku da ćemo živjeti život po svome, jer sloboda života iz radosti vlastitog bića koje teži da izrazi sebe nema cijenu.
S ljubavlju,
Patricija Simov, trenerica životnih vještina
www.zivotnizaokret.com
