Voli život koji živiš dok stvaraš život koji sanjaš!
Ova rečenica po meni opisuje mir i zadovoljstvo. Prvenstveno sobom. Svojim životom kakav god da je u ovom trenutku. I svaki put kada osjetimo nemir i nezadovoljstvo to je samo znak da smo na pravom putu. Suprotnosti su uvijek pokazatelji da smo postali svjesni da nečim u svom životu nismo zadovoljni i da je vrijeme za promjene. One nisu uvijek lake i posute ružičastim laticama.
Neki zagovaraju rušenje svih mostova za sobom, drugi su poklonici laganije i sporije promjene. Sve ovisi o situaciji i okolnostima, pa i o mogućnostima koje nam stoje na raspolaganju. Moramo razmišljati o eventualnim “kolateralnim žrtvama” koje će možda biti pogođene i čiji će se život isto morati mijenjati shodno našim odlukama. Što promjena u našem životu mijenja u životima naših najbližih? Hoće li oni biti suglasni? Kako će to utjecati na njih i daljnju dinamiku u obitelji?
Bitno je procijeniti faktore za i protiv. Neke su odluke velike. Životne. Npr. promjena radnog mjesta, odluka o rastavi, preseljenju. To su izuzetno stresni događaji, pa čak iako smo svjesno donijeli odluku da je to nešto za nas bolje nego ostajanje na mrtvoj točci.
Upravo za takve velike odluke treba dobro “pripremiti teren” da bi bile što manje stresne i da bismo takoreći, što bezbolnije zakoračili u nepoznato.
Upravo o tome govori rečenica s početka teksta. Voljeti svaki trenutak i svaki dio sebe u procesu promjene i vjerovati da će sve biti baš onako kako treba biti kada dođe trenutak fizičke manifestacije naše odluke. Možda neće manje boljeti, ali sigurno puno kraće. Jer smo se pripremili, vjerovali u sebe i u dobar ishod. Velika je to razlika u odnosu na one koji naglo ruše sve mostove iza sebe i naprasno preko noći donose odluke ne razmišljajući puno o posljedicama.
Bez obzira u koju kategoriju spadamo, važno je da smo u skladu sa sobom i svojim odlukama.
S ljubavlju, Patricija
