Kao mali imamo potrebu velike gledati kao bogove i udovoljavati im bez obzira da li je ono što su tražili od nas bilo za nas dobro ili ne. Imamo potrebu za odobravanjem jer bez tih velikih, roditelja i(li) drugih osoba koje su nas odgajale ne bismo mogli preživjeti.
Ako to što smo dobijali ili ne dobijali od njih nije bilo za našu najveću dobrobit (a malo tko je dobio baš sve što je bilo za njegovo najveće dobro, većinom upravo suprotno, iako u najboljoj namjeri onih koji su mislili i radili jedino što su znali), razvili smo sustav prilagođavanja koji smo ponijeli u “odraslu” dob.
Odrasla dob je pod navodnicima upravo zato jer koliko god mi izgledali fizički odraslo, mi to zapravo nismo dokle god se povodimo (nesvjesno) za starim obrascem prilagođavanja drugima. Šefu, mužu, ženi, djeci, i opet roditeljima i raznim drugim autoritativnim strukturama. Život nas na razne načine “bije” i daje time prilike da prepoznamo taj obrazac; od banalnim stvari pa sve do nekih stvarno bolnih situacija kad više nemamo kud i moramo se suočiti sa stvarnošću.
To je na neki način mala smrt, što je izvrsno jer poslije smrti dolazi novi život i imamo ga priliku izgraditi na način koji baš nama odgovara, ali jedino ako si dopustimo neko vrijeme biti u “čistilištu”, što podrazumijeva analizu situacije, razumijevanje i prihvaćanje.
Kako ćemo znati da se prilagođavamo nekome? Osjetiti ćemo lagani otpor na neki tuđi zahtjev koji ćemo u istom trenutku potisnuti i ispuniti želju ili potrebu tog nekog drugog nauštrb svoje. Možda se ovo i ne čini tako strašno, no kada se opetovano ponavlja dovodi do nezadovoljstva, a može dovesti i do ozbiljnih zdravstvenih tegoba. Ključ je naučiti zauzeti se za sebe na način da ne povrijedimo drugu stranu. Ako ne znamo kako, možda je vrijeme da naučimo.
Nije ovo jednostvano, jer iziskuje napor koji mnogi ljudi nisu spremni uložiti. Ali ne postoji prečica i lakši put, jer stvarna tranformacija koja nas vodi punini života i daje nam osjećaj da zaista živimo događa se samo kroz stvarno upoznavanje sebe, kroz povezivanje sa svojim osjećajima koji nisu uvijek ugodni, ali su stvarni. A to je svakako najveći dar koji možemo sami sebi pokloniti.
S ljubavlju,
Patricija Simov, trenerica životnih vještina
www.zivotnizaokret.com
