RECEPT ZA (NE)SRETAN BRAK

Pod dojmom čestitke koju je neki gospodin uputio svojoj ženi na fejsu, zasvrbio me jezik i poslao signale u prstiće koji su se odmah primili tipkovnice.
Čestita on svojoj ženi 18. godišnjicu braka, te joj zahvaljuje što mu je rodila troje djece za koje se tako zdušno brine i što mu još uvijek tolerira njegove mladenačke hirove!

Halo???!!! Tko tu koga?

Obzirom na godine braka, pretpostavljam da su ljudi ranih do srednjih četrdesetih godina. Mogu zamisliti ženu koja ne zna kuda bi i što bi prije, dok se gospodin ponaša kao mladić, kao netko koga se baš ne tiče što je u braku i što bi trebao nositi isti teret odgovornosti za obitelj.
Ovo nije osuda, ovo su samo pretpostavke na osnovu objavljenog posta i moje mišljenje kao takvo koje se širi u slijedećem smjeru: dokle će se žene uzimati zdravo za gotovo, kao da je njihova obaveza i dužnost da se brinu za djecu i kuću, muža, psa i tri mačke, možda još i za stare roditelje, svoje i,naravno, njegove jer on sebi ispunjava mladenačke hirove?

Sad će netko pomisliti pa zašto to radi ako ne želi?

Zašto? Zato jer ju je netko uvjerio da je to tako normalno.
Zato jer je vjerovatno tako radila i njezina mama pa je samo preuzela obrazac. Jer tako mora.
Umorna od svega, rezignirana i duboko nesretna, kada isprati djecu od kuće, postoje dva scenarija. Prvi je da se razboli od neke teške bolesti pa da konačno dobije pažnju samo za sebe. Drugi je da njega konačno prođu njegovi mladenački hirovi i sad on, pošto se nauživao života i došao u neke godine, hoće svoj mir i nju da ga dalje služi, što ona s veseljem čini, sretna da ga ima konačno za sebe. Ima li ga? Jeli ga ikad i imala u smislu zajedništva i uzajamnosti? Teško. No, ostaje u iluziji i miri se s time stavljajući sebe i svoje težnje i snove u onu zadnju ladicu koju je uvijek sa strepnjom otvarala.

Sve za djecu, sve za obitelj, to je svetinja. Kulturološki i od strane raznih velečasnika uvjetovana realnost koja stavlja ženu u poziciju žrtve koja je tu samo da bi ispunjavala potrebe svih oko sebe, dok sama ne smije imati svoje. Pa mora biti jaka, za sebe i za druge i gubi onu svoju finu, žensku energiju.

Sva ženska frustracija nastaje od toga što mora davati, davati, davati, dok je u njezinoj prirodi da prima. A od koga će primati, ako je u braku s nesvjesnim bićem koje nikad nije naučilo da je njegova prava priroda davanje? Začarani krug koji vodi u pakao.

Možda ipak ima nade?

Treći scenarij je da ona njemu kaže dosta! Ili ćeš se odreći svojih mladenačkih hirova, konačno odrasti i preuzeti svoj dio odgovornosti ili te više ne trebam jer sam ionako u svemu sama.
Tu i tako nema uzajamnosti, nema primanja i davanja, nema ljubavi ni poštovanja. Dvoje ljudi koji ne žive svoj život, već ponavljaju naučene obrasce. Recept za nesreću i depresiju.

Pa tko je kriv? Nitko nije kriv. Tko je odgovoran? Oboje. Svatko za sebe.

Dolazi novo doba za odnose. Već je tu. Kroz treći scenarij jasnog pokazivanja granica i što je njoj prihvatljivo, a što ne, žena se oslobađa stoljetnih okova. Oslobađa ne samo sebe, već i generacije prije i poslije sebe. Za one prije više i nije toliko važno, no za one poslije, itekako. Zauzimajući se za sebe šalje svojoj djeci jednu bitnu poruku: ti si važan/važna, tvoja se potreba treba uvažavati. To je najuzvišeniji iskaz ljubavi.

Poruka za kraj.

Drage žene, nađite u sebi snage da kažete NE svemu što nije u skladu s vašom pravom prirodom i tražite za sebe nekoga tko je dovoljno svjestan sebe kako biste rasli zajedno u ljubavi i poštovanju.

 

S ljubavlju, Patricija



Pretplatite se na newsletter

Želite prvi dobiti najnovije objave na blogu i  najnovije obavijesti? Pretplatite se na newsletter

Provjerite e-mail sandučić. Poslali smo Vam potvrdu poruku u kojoj se nalazi aktivacijski link.