SLUŠAMO LI RAZUM ILI SRCE?

Nekada davno sam negdje pročitala jednu rečenicu koja mi se urezala u pamćenje, no dugo mi je trebalo da shvatim njezino pravo značenje.

Glasi ovako: male se odluke donose iz glave, a velike iz srca.

 Kada nešto radimo samo iz glave, koristeći razum, a zanemarujući osjećaje koji su zapravo kompas da bismo se lakše mogli orijentirati, ostajemo uskraćeni za doživljaj onoga što nas trenutno okupira. Samo razum (odrasli dio nas)  je pametno koristiti u situacijama  gdje trebamo snagu volje, da bismo učinili nešto ponavljajuće za što iskustveno znamo da je u redu, te ne trebamo više preispitivati našu odluku. Npr. što ćemo kupiti u dućanu, dali ćemo na posao autom ili pješice, raspodjela financija itd. Znači, sve praktične stvari koje su nam potrebne za svakodnevno funkcioniranje.

Osjećaji koji se javljaju iz trbuha signaliziraju poriv da nešto uradimo ili ne uradimo.

Želje, ili bolje reći, impulsi iz trbuha su kao zaigrana djeca koja hoće sve sad i odmah. Složiti ćemo se da je djeci potrebno postaviti granice i reći im ne kada procijenimo da ono što žele nije dobro za njih i dugoročno gledajući može im donijeti više štete nego koristi. Npr. meni moj trbuh govori da bih još čokolade iako sam već pojela više nego dovoljno. Imam dva izbora: slušati impuls koji teži  trenutnom zadovoljenju moje potrebe ili donijeti odluku iz glave koja me trenutno frustrira, ali za dva sata ću biti sretna jer nisam pojela više i osjećam lako i slobodno. Da sam pojela još čokolade, osjećala bih se tromo i naduto.

 U kom grmu leži zec?

Problem je u tome što ljudi poistovjećuju impulse iz trbuha s osjećajima koji dolaze iz srca i onda pod krinkom ljubavi prema sebi ( što nije drugo nego udovoljavanje porivima ) daju sebi dozvolu da rade svašta nešto što im zapravo donosi više štete nego koristi. Najraširenije zablude su što se tiče emotivnih odnosa. Mi se zaljubljujemo iz trbuha, a mislimo da je bilo iz srca, pa se brzo razočaramo i odlučujemo da nećemo više slušati srce. Kreću kalkulacije i život iz glave što donosi nezadovoljstvo i frustraciju.

Ima li rješenja?

Naravno da ima. Rješenje je da radimo ono što je ispravno, ne samo za nas, već i za ljude s kojima smo okruženi i koji nas vole. Da uvijek razmislimo barem pet puta prije nego donesemo neku važnu odluku ( pa i za manje važne je potrebno dobro razmisliti).

Da budemo mudri, a mudrost zapravo izvire iz srca. Nema boljeg osjećaja nego kada znaš da si uradio ispravnu stvar, a ne ono što ti se trenutno sviđa ili što ti tvoj osjećaj govori.

Možemo uvijek zamisliti oba scenarija kao u gore navedenom primjeru, to će nam olakšati odluku.

Neka se srce posavjetuje s mozgom i onda tek donesite odluku. Obratite pažnju na slijedeće: tko ću ja biti za pet, deset godina ukoliko donesem odluku A, a tko ako donesem odluku B? Birajte ono što je dugoročno najbolje za vas, a ne trenutno, imajući na umu posljedice jedne, odnosno druge odluke.

Dodatak za kraj.

Evo jednog primjera iz filma koji sam nedavno gledala, a koji zorno opisuje borbu jedne majke i pobjedu srca.

Majka je živjela pomalo nehajnim životnim stilom, okružena istomišljenicima iz jedne, nazovimo je, sekte. Njezin sin, dječak od deset godina, žonglirao je i snalazio se kako zna i umije u situacijama koje su ga zbunjivale. On je samo htio mamu koja je tu za njega, da ga dočeka s ručkom, da piše s njime zadaće i odvede ga kod prijatelja gdje će prijateljeva mama onda malo pročavrljati s njegovom mamom.

Vrhunac je bio kada se pojavio guru u kojeg se majka zaljubila i koji ju je uvjerio da je njezina životna svrha da njemu služi. Ona mu je povjerovala i govori sinu kako ga puno voli, no da će s guruom u Indiju da pronađe sebe i da ne zna kada će se vratiti, no, da će on biti dobro s njezinom “velikom obitelji”.

Dječak je poludio i prijavljuje policiji da u kući ima droge, ovi dolaze, sve rasturaju i odvode sviju na noćenje u policiju. Mali priznaje da je to napravio namjerno iz razloga što nije znao kako privući pažnju svoje majke i kako ne želi da ode. Ona se konačno osvještava i shvaća kakvu je glupost zamalo učinila i govori guruu da ne ide s njime. Grli svoga sina i odlučuje započeti novi život i postati majka kakvu njezino dijete treba. Majka je donijela odluku iz srca, no, prvenstveno ispravnu.

 

S ljubavlju, Patricija

 

 

 

 



Pretplatite se na newsletter

Želite prvi dobiti najnovije objave na blogu i  najnovije obavijesti? Pretplatite se na newsletter

Provjerite e-mail sandučić. Poslali smo Vam potvrdu poruku u kojoj se nalazi aktivacijski link.